Povezivanje tačaka – Ljudska prava i internet
Svi govore o ljudskim pravima. Od nepopravljivih optimista, do vječitih skeptika – svako ima svoje mišljenje o njima. A u digitalnom dobu, omiljeni medij za oglašavanje svakoga od njih je internet.
Međutim, ljudska prava mogu biti (i često budu) samo slova na papiru. Poštivanje, zaštita i sprovođenje ljudskih prava iziskuju konkretne akcije (ili, kako ćemo vidjeti, izostanak istih). U pravnom okviru, ove obaveze spadaju na teret države.
Međunarodni instrumenti za zaštitu ljudskih prava su napisani i usvojeni u vrijeme kada je internet još uvijek bio utopijska ideja, zajedno sa letećim automobilima na koje još uvijek čekam.
Srećom, Majke i Očevi ljudskih prava nas nisu razočarali i imali su viziju: ljudska prava su posmatrana s aspekta uključivanja novih ljudskih i tehničkih napredaka koji bi se mogli dogoditi u budućnosti, naročito kada se radi o informaciono-komunikacionim tehnologijima (ICT).
Ipak, od nas zavisi da li će ljudska prava moći biti “prevedena” u digitalni svijet. Drugim riječima, da li će se povezati tačke između ljudskih prava i interneta.
Zašto bismo ih trebali povezati? Postoji mnogo razloga, ali dva se prilično izdvajaju :
- Mi, sva ljudska bića, bez diskriminacije bilo kakve vrste, imamo ista ljudska prava, kako u online, tako i u offline svijetu.
“Ljudska prava”, kao i svaki drugi pravni sistemi, čak i oni međunarodni, odnose se na slobode i ono što je zagarantirano svim pojedincima. Historijski gledano, prava su se odnosila na državljanstvo, drugim riječima, da li je osoba član/ica državnog entiteta. Ipak, posebnost ljudskih prava se ogleda u tome da ona prevazilaze sve granice i pozivaju na jednu zajedničku vezu: na naše čovječanstvo. Princip nediskriminacije je možda najvažniji od svih instrumenata ljudskih prava, pa mi dopustite da priložim jedan dramatični citat iz Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima:
Član 2. Svakom pripadaju sva prava i slobode proglaošene u ovoj Deklaraciji bez ikakvih razlika u pogledu rase, boje, spola, jezika, vjeroispovjesti, političkog ili drugog mišljenja, nacionalnog ili druoštvenog porijekla, imovine, rođenja ili drugih okolnosti. Dalje, neće se praviti nikakva razlika na osnovu političkog, pravnog ili međunarodnog statusa zemlje ili teritorije kojoj neko lice pripada, bilo da je ona nezavisna, pod starateljstvom, nesamoupravna, ili da joj je suverenost na ma koji drugi način ograničena.
Moćno, zar ne? I, da se podsjetimo, ova prava su bezuslovna. Odnose se na sve, bez individualnih obaveza. Svi bi trebali imati pristup i mogućnost da komuniciraju/koriste informaciono-komunikacione tehnologije.
Međutim, relativna anonimnost i nekažnjivost kršenja u digitalnom svijetu stvaraju ozbiljne izazove besplatnoj i sigurnoj upotrebi interneta – od strane država, kao i privatnih aktera. To stvara situacije u kojima se ljudi razvijaju u sferi u kojoj se njihova prava mogu prekršiti.
- Sloboda upotrebe komunikacijskih medija je ključni dio prava na slobodu izražavanja.
Internet omugućuje slobodu izražavanja na do sada neprevaziđen način, povezujući svijet na jedan interaktivni forum vrsta – ovo je dio globalnog svijeta, bez obzira sviđalo se to nama ili ne.
Ipak, pitanje ostaje: kako prevesti ljudska prava u digitalni svijet?
Ovo je nešto za čim teže organizacije poput Asocijacije za progresivne komunikacije (APC) i Fondacije Platforma « Jedan Svijet » (OWP).
Da bismo se borili za naša prava, trebamo ih prvo razumjeti. To je ono što će ova « serija blogova » pokušati da objasni.